Kad je većina nas bila u osnovnoj školi, uglavnom smo bili izloženi klasičnim pjesnicima kao što su Chaucer i Shakespeare. Možda je umiješana i neka limericka pjesma. Dok smo bili prisiljeni pamtiti neke od najpoznatijih pjesama, većina nas nije imala pojma što te pjesme zapravo znače.
Kako se poezija promijenila
Travanj je nacionalni mjesec poezije, što je dobro vrijeme za raspravu o tome kako se poezija razvijala tijekom godina i kako nam njezino čitanje i pisanje može pomoći u ozdravljenju.
Najdramatičnija promjena je to što je suvremena poezija postala dostupnija. Drugim riječima, pjesme je lakše razumjeti, a riječi i značenja odjekuju s nama.
Suvremene pjesme dotiču se stvarnih osjećaja i slika koje se odnose na ljudsko stanje koristeći riječi koje možemo razumjeti. Uglavnom, pjesnici su obično prilično pažljivi i vide stvari koje mnogi od nas možda neće lako primijetiti.
Kao tinejdžer, sjećam se da sam se zaljubio u poeziju Roda McKuena. Njegov je rad jezgrovito izražavao osjećaje koje sam imao, ali nisam mogao jasno izraziti.
U 60-ima, kad sam postao tinejdžer, beat pjesnici poput Boba Dylana, Alana Ginsberga, Jacka Kerouaca i Petea Segera bili su popularni i nastavili su izražavati situacije uobičajene u ljudskom iskustvu.
Kako poezija liječi
Iscjeljivanje se često provodi samo ili kao put do cjelovitosti. Kao što je sufijski pjesnik Rumi rekao: 'Rana je mjesto gdje svjetlost ulazi u vas.' Drugim riječima, rana je bol i patnja s kojom se susrećemo i koja nas dovodi u dodir s našim unutarnjim ja. Ovo može biti izvor našeg prosvjetljenja.
Poezija nam pomaže da dotaknemo ranjeni dio nas. Kako prolazimo kroz godine, punimo se sjećanjima. Neka od sjećanja mogu biti dobra, dok druga mogu biti rezultat prošlih rana.
Ponekad su potrebne godine da rane zacijele, a ponekad je potreban cijeli život, ako uopće. Istina je da tijelo pamti, a često se naše tijelo sjeća prošlih trauma. Poezija nam pomaže pristupiti tim ranama kroz riječi. To može dovesti do iscjeljenja i transformacije.
Pjesnikinja Audre Lorde, na primjer, počela je pisati i čitati poeziju tijekom djetinjstva kako bi se nosila s odrastanjem u Harlemu kao Afroamerikanke dvoje roditelja s emocionalnim zidovima između njih i njihove djece.
Tijekom djetinjstva potajno je pisala pjesme u svoj dnevnik, žudeći da pobjegne od napetosti kod kuće. Pisanje i čitanje poezije pomoglo joj je prebroditi ta izazovna vremena.
Na mnogim razinama, Lordeina životna priča odjeknula je u meni jer smo oboje rođene od majki za koje smo smatrali da nas ne žele i koje su se suzdržavale njegovati žene koje smo bile. Bili smo i pjesnici i preživjeli rak dojke.
Poezija i terapija
Često se poezija koristi u kombinaciji s terapijom razgovorom. Pisanje poezije u dnevnik moćan je način da dotaknete ono što se događa unutar vas ili u podsvjesnom umu. To je također mjesto za promatranje unutarnjeg i vanjskog krajolika.
Za to je moćna ispovjedna poezija. Korištenjem živopisnog jezika spajamo intelektualni i emocionalni dio sebe.
Kad sam bila u srednjim 50-ima, tražila sam vodstvo terapeuta da mi pomogne nositi se s dubokom boli gubitka bake i njegovatelja kad sam imala 10 godina. Pretpostavljam da sam se držao puno neriješene tuge.
Osim što me inspirirao da napišem svoje prve memoare,Reginin ormar: Pronalaženje tajnog dnevnika moje bake,inspirirala me da pišem pjesme svojoj baki i o njoj. Tijekom mojih terapijskih seansi, moj terapeut mi ih je čitao naglas. Bilo je snažno čuti svoj glas na drugačiji način.
Kako početi pisati pjesmu
Nikada nije kasno početi pisati poeziju. Prvi korak je prepustiti se i samo dopustiti životu i iskustvima da se odvijaju onako kako su trebali da se odvijaju. Poezija je glas duše, stoga je važno upamtiti da kada pišete poeziju, morate se pokušati osloboditi racionalnog uma i dopustiti osjećajima i emocijama da vas preuzmu.
Emocija se prvo osjeća, a riječi ili misli dolaze tijekom stvaranja pjesme. Platon je pjesnika smatrao sredstvom nadnaravnog nadahnuća.
Za neke je ljude najteže započeti pjesmu, ali vježbanje olakšava. Jedan od načina da počnete je da počnete s osjećajem ili slikom i preuzmete ih odatle. Poezija je pisana u fragmentima. Svaki redak ili fragment trebao bi imati emociju ili uvjerljivu sliku.
Život nam daje mnogo materijala za pisanje. Osim naših sjećanja, razmišljanja i fantazija, ovo bogatstvo materijala također može uključivati knjige ili članke koje smo pročitali i filmove koje smo gledali.
Kao što je Robert Frost spretno izjavio: “Pjesma počinje s knedlom u grlu; čežnja za domom ili ljubavna muka. To je posezanje prema izrazu: nastojanje da se pronađe ispunjenje…”
Ideja ili tema pjesme često nam dođe kad se najmanje nadamo. Zato je važno uvijek držati dnevnik i olovku pri ruci.
Konačno, da biste pisali poeziju, važno je čitati puno poezije. Najbolji pjesnici vladaju detaljima i vrlo su specifični u svom pisanju. Više pokazuju nego govore. Osigurajte da je vaša pjesma vizualna i učinit će je privlačnom za čitanje! Sretno pisanje!
Koliko često čitaš poeziju? Tko su vam omiljeni autori i zašto? Jeste li pokušali pisati poeziju? Što vam je bilo najlakše, a što najteže? Molimo podijelite svoje misli, a možda i nešto poezije, s našom zajednicom!